„ ... školari (Mihajlo Ilić i Marko Kondić) i školarice (Milena Jovanović, Daniela Lorenz i Ljubica Ljubičić) skupa sa svojom učiteljicom mr. Lidijom Kölbl-Živković pohodili Hrvatski centar i imali mogućnost razgovarati o prednosti većjezičnosti, o nje realizaciji, ali i o slučaju kad se dica već ne nauču jezik svojih starjih, nego drugi jezik, ki im se već splati. Njevi dominantni jeziki lokalni su većinski jeziki ki se koristu općenito u društvu. Školari i školarice tako su dakle konfrontirani s problemom da njev materinski jezik, u ovom slučaju vlaški, izumire, jer većina najmladjih govornikov pripada generaciji roditeljev ili staristarjih, jezik se ne koristi u novi domena, zajednici nije dostupan praktičan način zapisivanja jezika dok se obrazovanje provodi samo na većinskomu jeziku/jeziki i se ne koristi u pisanom obliku niti u institucionalnom okruženju. Tako se i mladi školari pitaju kako bi jezik mogao postati „in“ kad uz druge probleme samo manji dio članov zajednice aktivno podupira održanje jezika, a uz to je i vrlo malen ukupan broj govornikov ki govoru vlaški....
... pitanje kako se more naučiti tudji jezik ako se materinski ne zna pravilno? Na ta način ne dolazimo do dvojezičnosti, nego polujeziönost,  ...
 Kako stvoriti da jezik bude „in“ i da bi ljudi spoznali prednost većjezičnosti? ...“
Ovo je uz ostalo pisao Mag. Ivan Rončević u članku: Kako stvoriti da jezik bude „in“?– Hrvatske Novine 10. X. 2014 -  o našem satanku i predmetu razgovora u HrvatskomCentru.

Lydia Kölbl-Zsivkovics